| 2010-11-17 12:40:00 Terenska nastava - predstava Bijeli Jelen BIJELI JELEN, VLADIMIR NAZOR Učenici 1. i 2. razreda su u sklopu predmeta Hrvatskog jezika pogledali predstavu Bijeli jelen, u Kazalištu lutaka Zadar. Sa njima su išle njihove učiteljice Ljiljana Jović i Suzana Milovac. Bijeli jelen Vladimir NazorDramatizacija: Lada Martinac Kralj Režija: Dražen Ferenčina Lutke i scenografija: Mojmir Mihatov Glazba: Mate Matišić Koreografija: Sanja Petrovski Oblikovanje svijetla: Ivo Nižić Ton majstor: Mate Petričević Inspicijent: Radojka Kozulić Majstor scene: Robert Košta Igraju: Juraj Aras, Zlatko Košta, Anđela Ćurković-Petković, Sanja Zalović, Asija Rebac, Gabrijela Meštrović-Maštruko, Dragan Veselić, Josip Mihatov, Vjera Vidov, Irena Bausović Tehnička realizacija: Mojmir Mihatov, Darko Petković, Marko Ivanov, Gracijela Perović, Dragan Sinovčić Šuma i njezine životinje prigrlile su "nejako čovječje lane", nadjenule mu ime Zlatokosa, i ono u šumi mirno i sretno odrasta. No, na žalost, nakon kratkog i spokojnog perioda suživota Anke i šume, kojeg kruni pojava bijelog jelena, ideala, iznimke, nečega za čime žudimo i što nam je neophodno potrebno, ali se rijetko ostvaruje, Anka/Zlatokosa i šuma prisiljeni su rastati se. Anka odrasta, Anka preuzima predodređenu joj ulogu u ljudskom svijetu: udaje se za Ulrika, postaje vranjska kneginja. Anka/Zlatokosa, vranjska kneginja, više ne razumije govor životinja.. Anku, a tako i sve nas, u našem vlastitom svijetu čeka točna i određena socijalna, društvena i rodna uloga. Anka od "divljeg djeteta" postaje supruga, kneginja i majka. Ta činjenica kao da u sjenu stavlja ono najdragocjenije: ljubav između Anke i Ulrika. Nazor sa tužnom završnom rečenicom koja glasi: "Vranjska kneginja nije nikada više vidjela bijelog jelena.", pokazuje vječitu čežnju za totalnim su-življenjem koje nam nije moguće postići. |
| Osnovna škola Starigrad |