Osnovna škola Starigrad

Budući da smo prvi dan došli kasno, imali smo vremena taman za večeru i šetnju po gradu. Razgledali smo centar, prošetali uz rijeku Vuku i došli do njenog ušća u Dunav, na mjesto gdje se nalazi veličanstveni spomenik, križ podignut u čast svim poginulim braniteljima za slobodu Hrvatske, koji krase slavni Frankopanovi stihovi Navik on živi ki zgine pošteno.

Drugi dan, nakon doručka, uputili smo se u Muzej vučedolske kulture u kojem smo, tijekom kratkog predavanja i razgledavanja izložaka, naučili nešto više o prostoru Vučedola, odjeći i  obući vučedolskog kraja, zanatima, religiji i načinu života starih stanovnika toga kraja. Sljedeće mjesto koje smo posjetili jest Gradski muzej Vukovar koji se nalazi u dvorcu Eltz. Dvorac je u Domovinskom ratu bio gotovo potpuno uništen, ali sad je renoviran i posjetiteljima pruža uvid u etnografsku, arhelošku i numizmatičku zbirku od srednjeg vijeka do 20. stoljeća. Nakon ručka u Memorijalnom centru Domovinskog rata, izgrađenom u bivšoj vojarni, poslušali smo predavanja „Domovinski rat“ i „Bitka za Vukovar“, koja su nam približila uzroke zbog kojih je došlo do Domovinskog rata, strategiju kojom se branio Vukovar i okolnosti u kojima su se nalazili Vukovarci za vrijeme tromjesečne opsade grada.

Slobodno vrijeme koje smo dobili iskoristili smo za odlazak na bazene i u kuglanu. Neki od nas su uživali na toboganima, masažnim bazenima i plivajući u olimpijskom bazenu dok su se drugi po prvi puta okušali u kuglanju. Uzbudljivi drugi dan završili smo odlaskom u diskoteku.

Treći dan započeo je, naravno, doručkom, nakon kojeg smo se uputili na memorijalne lokacije: Vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Spomen dom Ovčara te Vodotoranj.

U bolnici smo posjetili Mjesto Sjećanja, podrum uređen u spomen svima onima koji su nakon pada Vukovara odvedeni i ubijeni na Ovčari. Veoma nas se dojmilo poluatomsko sklonište u kojem su lutke postavljene u iste one položaje u kojima su bili pacijenti tijekom opsade grada. Na Memorijalnom groblju kleknuli smo pred spomenikom i pomolili se za 938 žrtava koje su pronađene u masovnoj grobnici baš na tom mjestu. Ono što nas je posebno rastužilo, osim pogleda na gotovo tisuću bijelih križeva, jesu i dva križa smještena s lijeve i desne strane ulaza na groblje. Oni su podignuti u spomen na najstariju i najmlađu žrtvu Domovinskog rata, koje su imale 104 godine i svega 6 mjeseci.

Spomen dom i masovna grobnica Ovčara strašan su podsjetnik na sve ono što su Vukovarci prošli. U mraku hangara, sa zidova nas gleda 261 lice ranjenika i civila pogubljenih na tom mjestu. Njihove stvari, položene na slamu na kojoj su ležali posljednjeg dana života, i njihova imena koja se neprekidno vrte u centru hangara, podsjećaju nas da u smrt idemo sami, bez ičega, ali da naša imena ostaju živa dok god postoji netko tko ih se sjeća.

Na samom mjestu masovne grobnice Ovčara zapalili smo svijeće u sjećanje svima onima koji su tamo izgubili ono najvrijednije, svoje živote.

Ispod Vodotornja, simbola stradanja i otpora Grada Heroja, koji se također renovira jer je za vrijeme rata pogođen s preko 600 neprijateljskih projektila, slušali smo zanimljivu priču o hrvatskim vojnicima koji su se svaki dan iznova penjali na nj i stavljali hrvatsku zastavu, koja bi prethodne noći bila gađana i tako rušena s vodotornja.

U Memorijalnom centru Domovinskog rata pogledali smo originalne izloške iz rata, u srcima osjećajući ne samo tugu, već i ponos i prkos, gledajući zastave brigada, oružje kućne izrade, glasovite žute čizme te brojne novinske naslove koji i dan danas svjedoče i otporu koji je Vukovar pružio neprijatelju i, žrtvujući sebe, izvojevao veliku pobjedu Republike Hrvatske.

Prije polaska kućama, sudjelovali smo u Školi mira i odigrali kviz s drugim školama sudionicima projekta. Osvojivši visoko drugo mjesto, sretni i ponosni smjestili smo se u autobus i krenuli prema Dalmaciji, znajući da smo sudjelovali u nečem velikom i nezaboravnom. U mislima, čuli smo samo stihove koji su obilježili naše putovanje:

 Iz krvi i bola nikut ce cvijeće

I nikada narod zaboravit neće

Vukovar

Stoji grad

(Hrvoje Hegedušić, Vukovar)

                                                                          Andrijana Milovac

Fotografije!